Linija

 Linija je trag nekog šiljastog sredstva na podlozi ili rub koje oko apstrahira u obris. Dakle linija je likovno počelo i vizualni znak. Ima tri dimenzije, duljinu koja prevaže, širinu i treću, najvažniju dimenziju tok.

Linijskim(linearnim) zovemo svaki oblik i plošni i prostorni ako jedna njegova dimenzija znatno prevladava.

Tok,karakter putanje Rawson opisuje s četiri opće kategorije linijske promjene.Te kategorije su:

Te kategorije promjene čine zapravo elementarne linijske znakove.

Linijskom sekvencom zovemo linijsku rečenicu-sintagmu koju može činiti jedan znak (jedna riječ) ili više njih ali svakako izvučenih u jednom zamahu-potezu.

Sintaktička pravila su opća (v.simetrije, modulacija stvaranje rečenice prijelazom iz jednog znaka u drugi) ili posebna /(oponašanje,suprotstavljanje,vraćanje,asimilacija,projekcija, ( Rawson)/.

Osim linijskih sekvenci linije mogu tvoriti i plošne oblike bilo obrisom,bilo akumulacijom.Pritom postupci kojima se prevladava crtački medij su fraziranje,pentimento,križanje,sjenčenje,toniranje, laviranje, čime se najčešće postiže efekt treće dimenzije.

Oblik međudjelovanja linije i plohe (oživljene podloge) pokazuje se u toku linije,u ritmu,u omjerima i u razmjerima.

U ucjelovljenju (komponiranju) bitne su osobitosti elementarnog linijskog znaka, linijske sintakse (dvosmislenosti uslijed smanjivanja, povećanja, mijenjanja smjera, položaja- istraživanje game položaja linije v.dijagram),osobitosti plohe i strukturalne mogućnosti kadra.

Ako nije drugačije označeno izvori za tekstove pojmovnika su : Vizualni jezik i likovna umjetnost, ŠK ,Zagreb 1991; Pogled i slika, Hermes, Zagreb, 1997;Umjetnost Avantura, Hermes, Zagreb, 1999.